
Loline Tajne na Tavanu
27. svibnja 2026.
Priče su generirane pomoću AI-a uz uredničku kuraciju.

27. svibnja 2026.
Priče su generirane pomoću AI-a uz uredničku kuraciju.

Kad je Vito imao tri godine, primijetio je da Mjesec ima rupu. Barem je tako izgledalo — svake noći Mjesec bi bio manji i manji, kao da ga netko grize. "Mama, Mjesec se kvari!" vikao je jedne noći. Mama se nasmijala. "To su mijene, Vito. Mjesec se ne kvari." Ali Vito nije bio uvjeren. Uzeo je ljepilo, selotejp, krpice i bateriju i stavio ih u mali ruksak. "Idem popraviti Mjesec," objavio je. Otac, koji je sjedio u dnevnom boravku i čitao novine, spustio je naočale i pogledao sina. Većina roditelja rekla bi: "Ne budi smiješan." Ili: "Idi spavati." Ali Vitov otac nije bio većina roditelja. "U redu," rekao je. "Ali trebat će ti pomoć. Znam nekoga tko je jednom pokušao isto." Vito ga je pogledao širom otvorenih očiju. "Tko?" "Ja. Kad sam bio tvoj, jednako sam htio popraviti nešto što se ne da popraviti. Hajde, ispričat ću ti što se dogodilo..."

Maja je naslijedila djedov džepni sat. Bio je star, izgreban i — kasnio je. Svaki dan točno tri minute. "Mama, zašto mi je djed ostavio pokvareni sat?" pitala je Maja jedne večeri dok su sjedile na balkonu. Eva je uzela sat u ruke, okrenula ga i pokazala joj stražnju stranu. Na njoj je bio ugraviran mali natpis koji je Maja prije primijetila, ali nikad pročitala. Slova su bila sitna, izlizana od godina nošenja. Maja je prinijela sat očima i počela čitati. Kad je završila, ruke su joj drhtale. "Mama... ovo ne može biti istina?" Eva je samo kimnula. "Tvoj djed, Otto, ispričao mi je tu priču samo jednom. Na dan kad sam se udavala. Rekao je da će doći dan kad ćeš i ti biti spremna čuti je. Mislim da je taj dan danas."

Eva i Dundo imali su rijedak slobodan dan bez djece. Otto i Maria spremno su priskočili u pomoć, čuvajući mališane dok su njih dvoje odlučili posjetiti mjesto gdje su se prvi put sreli. Kako su se približavali starom drvenom mostu preko potoka, Eva se sjetila te večeri, dok je Dundo u džepu skrivao poseban dar za nju.

Maja je stajala ispod zvijezda, crtajući njihovo svjetlucanje u bilježnicu, dok se Pino borio s vlastitim strahom. Gabriel ih je poveo dublje u šumu, gdje su šumovi postajali tajanstveniji i nepoznati. Odjednom, zrak je ispunio neobičan zvuk koji je zaustavio Pina u koraku.