Susjeda vrtlarica
Margareta je susjeda o kojoj svi šapću, ali čiji vrt svi potajno obožavaju — najljepši u cijelom gradu. Razgovara s biljkama i tvrdi da je čuju. Radi u vrtu samo noću, pod mjesečinom. Kad je djeca pitaju zašto, uvijek odgovori pričom o korijenu koji raste u mraku. Sitna je i žilava, s rukama uvijek u zemlji, i uvijek ima mudrost skrivenu u priči o nekom cvijetu.
Bilo je to tipično poslijepodne u Vallumori kada je Maria primijetila da Loli nedostaje. "Loli!" zazvala je Maria, ali nije bilo odgovora. Vito je počeo plakati, dok je Pino nervozno šetao po kuhinji. "Gdje je Loli?" upitao je zabrinuti Pino. Nitko nije znao odgovor. "Moramo je pronaći!" odlučila je Maja, već crtajući poster s Lolijinom slikom. No, kad su se svi okupili kako bi raspravili plan pretrage, začuli su neobično oglašavanje s tavana...
Maja je bila djevojčica koja se bojala mraka. Svake večeri, kad bi mama ugasila svjetlo, Maja bi se zavukla pod deku i čekala jutro. Ali u njezinoj ulici živjela je čudna starica — teta Margareta — koja je imala najljepši vrt u cijelom gradu. Problem je bio u tome što teta Margareta nikada nije radila u vrtu danju. Nikada. Susjedi su šaptali o tome. "Vidjeli smo je kako koplje u ponoć." "Sadi cvijeće u tri ujutro." "Zalijeva ruže pod zvijezdama." Svi su mislili da je čudna. Jedne noći, kad se Maja probudila u tri ujutro i nije mogla zaspati od straha, pogledala je kroz prozor. Vidjela je gospođin Margaretu kako kleči u svom vrtu, ruke u zemlji, i — pjeva. Sljedećeg jutra Maja je pokucala na njezina vrata. "Gospođo Ruža, zašto radite u vrtu samo noću?" Starica ju je pogledala toplim očima i rekla: "Zato što noću biljke rade nešto čudesno što ljudi ne znaju. I kad ti pokažem, nikad se više nećeš bojati mraka."
